Građansko-pravna otmica dece i primena Haške konvencije u Srbiji

U savremenom svetu, u kojem je sve veći broj brakova i vanbračnih zajednica između državljana različitih zemalja, nažalost, raste i broj slučajeva međunarodne otmice dece. Ovakve situacije ne uključuju nasilnu otmicu u krivičnopravnom smislu, već situaciju kada jedan roditelj bez saglasnosti drugog roditelja odvede ili zadrži dete u drugoj zemlji, čime krši postojeći dogovor o roditeljskom pravu, odnosno pravo na staranje ili pravo na viđanje deteta drugog roditelja.Ovakav čin pravno se naziva građansko-pravna otmica dece i regulisan je Haškom konvencijom o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice dece iz 1980. godine (u daljem tekstu: Haška konvencija).

Šta je Haška konvencija?

Haška konvencija predstavlja međunarodni sporazum koji ima za cilj da zaštiti decu od nezakonitog premeštanja ili zadržavanja preko granica i da osigura njihov brz povratak u zemlju u kojoj su imala uobičajeno prebivalište pre nezakonitog odvođenja.Konvenciju je do sada ratifikovalo više od 100 zemalja sveta, uključujući i Republiku Srbiju, koja je njen potpisnik od 2012. godine.

Kada se Konvencija primenjuje?

Haška konvencija se primenjuje u slučajevima kada su ispunjeni sledeći uslovi:

  1. Dete ima manje od 16 godina;
  2. Dete je nezakonito odvedeno ili zadržano u drugoj zemlji bez pristanka drugog roditelja koji ima pravo starateljstva;

Obe države – i ona iz koje je dete odvedeno i ona u kojoj se trenutno nalazi – su potpisnice Konvencije.

Šta je „nezakonito zadržavanje“?

Nezakonito zadržavanje nastaje kada jedan roditelj:

  • Odvede dete u drugu zemlju bez saglasnosti drugog roditelja (ili suprotno odluci suda),
  • Ili, iako je boravak deteta u inostranstvu bio dogovoren (npr. zbog odmora ili posete porodici), ne vrati dete u dogovoreno vreme.

U oba slučaja, Konvencija štiti pravo deteta da ostane u zemlji gde je imalo ustaljeni život, školu, prijatelje i svakodnevne navike – tzv. “uobičajeno prebivalište”.

Postupak povratka deteta – kako funkcioniše?

U Republici Srbiji, Ministarstvo pravde je određeno kao centralni organ za postupanje po Haškoj konvenciji. Ukoliko je dete nezakonito premešteno ili zadržano u Srbiji, roditelj iz druge zemlje može preko centralnog organa te države ili neposredno obratiti našem Centralnom organu sa zahtevom za povratak deteta.

Postupak se odvija u sledećim koracima:

  1. Podnošenje zahteva za povratak deteta,
  2. Proveravanje formalnih uslova (da li su ispunjeni kriterijumi iz Konvencije),
  3. Pokretanje sudskog postupka u Srbiji radi odlučivanja o povratku deteta.

Po prijemu zahteva za povratak deteta i provere uslova Ministrastvo pravde pokreće vanparnični postupak pred mesno nadležnim sudom prema mestu nalaženja deteta.

Sud je u obavezi da, u skladu sa Konvencijom, hitno reaguje – odnosno da postupak sprovede u roku od šest nedelja od pokretanja postupka.

Sud će doneti odluku o povratku deteta u zemlju odakle je nezakonito odvedeno, bez odlučivanja o starateljstvu nad detetom, jer će o starateljstvu odlučivati sud zemlje u koju dete bude vraćeno ili zadržano.

Dakle, u sudskom postupku sud utvrđuje samo da li su ispunjeni uslovi za povratak deteta u zemlju odakle je nezakonito odvedeno.

Da li dete uvek mora da se vrati?

Ne. Postoje izuzeci, i to u slučajevima kada:

  • Prođe više od godinu dana od otmice i dete se prilagodilo novom okruženju;
  • Postoji ozbiljna opasnost da bi povratak deteta ugrozio njegovo fizičko ili psihičko zdravlje;
  • Samo dete (ako je dovoljno zrelo da izrazi mišljenje) izričito ne želi da se vrati.

Ipak, sud uvek procenjuje da li je izuzetak zaista opravdan, jer je osnovni cilj zaštita deteta i sprečavanje zloupotreba roditeljskog prava.

Srbija i primena Konvencije

Iskustvo u Srbiji pokazuje da je praksa primene Konvencije u porastu, ali da se često suočava sa brojnim izazovima:

  • Sporost sudova 
  • Nedostatak specijalizovanih kadrova i uniformne prakse.
  • Izvršenje odluka

Sudski postupak se u praksi gotovo nikad ne sprovede u roku od 6 nedelja. Sudovi i organi starateljstva i drugi državni organi nemaju dovoljno kapaciteta da shvate i primene načelo hitnosti u postupcima po Haškoj konvenciji. 

Kada se postupak okonča, odnosno donese pravnosnažana odluka o povratku deteta, tada predstoji postupak izvršenja – predaje deteta, ukoliko roditelj koji drži dete odbija da preda dete drugom roditelju radi povratka u zemlju iz koje je odvedeno. 

Postupak izvršenja se sprovodi po odredbama Zakona o izvršenju i obezbeđenju, i takođe je hitan, ali iz istih razloga kao i postupak po Haškoj konvenciji često ne bude brz i efikasan.Zbog svega navedenog, ako se nalazite u opisanoj situaciji, neophodan vam je advokat za Hašku konvenciju – kako bi se postupak sproveo efikasno i u skladu sa međunarodnim pravnim standardima.

Stav advokata

Advokat Ivana Tomić

Građansko-pravna otmica dece nije samo pravno pitanje – to je ozbiljan porodični i emocionalni izazov koji ostavlja posledice po celu porodicu, a najviše po dete. Haška konvencija daje alat da se ovakve situacije rešavaju brzo i pravično, ali ključ za uspeh leži u pravovremenoj reakciji, saradnji država i adekvatnoj pravnoj zaštiti.Ukoliko se suočavate sa ovakvom situacijom, važno je da se što pre obratite advokatu iz oblasti porodičnog prava sa međunarodnim iskustvom.

Povezani Članci