Razvod braka predstavlja izuzetno stresan period života za supružnike. Kada bračni partneri imaju i zajedničku decu, sam postupak razvoda braka je kompleksniji, naročito onda kada roditelji ne mogu da postignu sporazum o vršenju roditeljskog prava.
U ovom članku saznajte na koji način Porodični zakon uređuje prava i obaveze roditelja prema deci, kao i na koji način sud utvrđuje koji roditelj će vršiti roditeljsko pravo u slučaju razvoda.
Prema Porodičnom zakonu roditeljsko pravo nad detetom mogu vršiti oba roditelja zajednički ili dete može biti povereno jednom roditelju na samostalnom vršenju roditeljskog prava.
Zajedničko starateljstvo nad detetom
Porodični zakon propisuje da roditelji zajedno vrše roditeljsko pravo onda kada vode zajednički život, a ukoliko to nije slučaj, zajednički ga vrše i onda kada nisu u zajednici života, ako takav sporazum postoji između njih, ali samo ako su oba roditelja saglasna i ako sud proceni da je takav sporazum u najboljem interesu deteta.
Bračni partneri u postupku razvoda braka mogu zaključiti takav sporazum ukoliko su spremni da se oko svih važnih pitanja sporazumevaju, kako bi takav sporazum bio u najboljem interesu deteta. Ta važna pitanja jesu obrazovanje, zdravlje, upravljanje imovinom deteta, uopšte bilo koja odluka koja je ključna za njegov život i razvoj. Prema Porodičnom zakonu, obavezan element ovog sporazuma jeste određivanje prebivališta deteta. Prebivalište je mesto gde dete trajnije boravi, i važno ga je uspostaviti zbog regulisanja brojnih pravnih i administrativnih pitanja, ali dete u ovim slučajevima boravi i kod drugog roditelja, a sve na osnovu dogovora bračnih partnera. Iako dolazi do razvoda, roditelji zaključivanjem ovakvog sporazuma pokazuju da i dalje žele da daju podjednak doprinos i da žele da podjednako budu prisutni u životu deteta, kao i da su sposobni da zajednički donose odluke kada je u pitanju dete.
Da li se plaća alimentacija kod zajedničkog starateljstva?
Kod zajedničkog vršenja roditeljskog prava, kolokvijalno poznato kao zajedničko starateljstvo nad detetom, sud ne obavezuje ni jednu stranu na plaćanje alimentacije (doprinosa za izdržavanje), već se podrazumeva da roditelji zajedno i podjednako učestvuju u svim aspektima detetovog života, pa tako i u izdržavanju.
Samostalno vršenje roditeljskog prava
U situaciji kada jedan roditelj vrši roditeljsko pravo, sud uređuje model i način viđanja deteta sa drugim roditeljem i visinu izdržavanja (alimentacija).
Sud je uvek u obavezi da donese odluku o vršenju roditeljskog prava onda kada donosi presudu kojom razvodi brak.
Kada roditelji nisu zaključili sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava, kao i onda kada su ga zaključili, ali je sud procenio da isti nije u skladu sa najboljim interesom deteta, sud će odrediti jednog roditelja koji će vršiti roditeljsko pravo u slučaju razvoda braka.
Takođe, roditelji imaju mogućnost da zaključe sporazum kojim će odrediti vršioca roditeljskog prava, a sud će takav sporazum uvažiti, ukoliko proceni da je u najboljem interesu deteta.
Međutim, najkompleksnija situacija kako za roditelje, tako i za sud postoji onda kada roditelji ne mogu postići sporazum iz razloga što oboje žele da budu vršioci roditeljskog prava. U tom slučaju, neophodno je da sud utvrdi ko od roditelja poseduje neophodne roditeljske kvalitete, odnosno, neophodno je da sud stekne utisak o tome da je roditelj kome će dete biti povereno požrtvovan, emocionalno povezan sa detetom, da je sa detetom stekao uzajamni odnos poverenja i razumevanja, kao i da je dete naviklo na njegovo svakodnevno prisustvo. Kako bi doneo odluku, sud traži pomoć od organa starateljstva, koji ima zadatak da utvrdi odnos deteta sa roditeljima, celokupnu porodičnu situaciju, te da na kraju da svoje obrazloženo mišljenje.
Sud nalazom i mišljenjem Centra za socijalni rad nije nužno vezan, ali ga uzima u obzir, s obzirom da poseduje neophodna stručna znanja.
Prema Porodičnom zakonu, pravo deteta da održava lične odnose sa roditeljem s kojim ne živi može biti ograničeno samo ako je to u najboljem interesu deteta. Dakle, postoji neka vrsta pretpostavke da je za dete najbolje da model viđanja sa roditeljem s kojim ne živi bude postavljen široko, kako bi dete i dalje imalo mogućnost da sa roditeljem razvija adekvatnu povezanost, naročito ukoliko je u pitanju dete uzrasta do samo par godina, ali samo ukoliko je roditelj ispoljio dobre roditeljske kapacitete.
Tužba za starateljstvo nad detetom
Roditelj koji želi da mu dete bude povereno na samostalno vršenje roditeljskog prava prilikom razvoda braka ili prestanka vanbračne zajednice, potrebno je da podnese tužbu nadležnom sudu.
Ukoliko se supružnici razvode, tužbom za razvod braka mora biti obuhvaćeno i vršenje roditeljskog prava nad detetom, kao i visina doprinosa za izdržavanje.
Nakon donošenja presude, može se dogoditi da se izmene okolnosti koje su postojale u momentu presuđenja. U tom slučaju, zakon dozvoljava da se podnese tužba kojom se može izmeniti prvobitna odluka suda.
Na primer, može se dogoditi da roditelj kome je povereno starateljstvo nad detetom više ne iskazuje interes za vaspitavanjem i podizanjem deteta kao u momentu donošenja presude, a isto tako, moguće je da se okolnosti promene i na strani roditelja koji nije imao starateljstvo nad detetom, tako što je stekao dobru emocionalnu povezanost sa detetom i ispoljio ispravne roditeljske osobine. Iz navedenih razloga, zakonodavac je dozvolio da roditelj ostvari svoje pravo za starateljstvom, te mu omogućio da podnese tužbu.
Šta znači potpuno starateljstvo nad detetom?
Kada je dete povereno roditelju na samostalno vršenje roditeljskog prava, postavlja se pitanje: Koja je uloga drugog roditelja? Koja su njegova prava i obaveze?
Drugi roditelj i dalje zadržava prava i obaveze prema svom detetu, i ima pravo da odlučuje o pitanjima koja su važna za život deteta. Zakon je predvideo da su ta važna pitanja: obrazovanje deteta, preduzimanje većih medicinskih zahvata nad detetom, promena prebivališta deteta i raspolaganje imovinom deteta velike vrednosti.Takođe, roditelj kome nije povereno dete na samostalno vršenje roditeljskog prava, ima pravo da dete viđa u terminima koje sud odredi, ili u drugim terminima ako postoji saglasnost oba roditelja, kao i obavetu da doprinosi izdržavanju deteta u iznosu koji sud odredi.
Kako se dobija starateljstvo nad detetom?
Zakon poznaje više mogućnosti, tako da prilikom razvoda braka bračni partneri mogu zaključiti sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava, sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava, a sud će ove sporazume uvažiti samo ako su u najboljem interesu deteta.
Ukoliko ne postoji mogućnost sporazuma između roditelja, podnosi se tužba za vršenje roditeljskog prava. Porodični zakon je odredio da ovu tužbu mogu podneti roditelji, dete i organ starateljstva.
Starateljstvo nad maloletnim detetom
Roditelji su zakonski zastupnici svoje dece sve do njihovog punoletstva. Ukoliko do razvoda braka dođe u trenutku kada je dete maloletno, neophodno je odrediti pitanje vršenja roditeljskog prava.
Ovde možemo postaviti sledeće pitanje: Da li je postupak određivanja starateljstva nad maloletnim detetom isti kada dete ima tri, sedam, deset ili ipak sedamnaest godina?
Kada je dete malog uzrasta, jasno je da nije u mogućnosti da jasno izrazi svoje želje i da u potpunosti formira mišljenje o ovom pitanju, te iz tog razloga u pomoć priskače organ starateljstva, čiji je zadatak da sagleda najbolji interes deteta.
Međutim, onda kada dete dostigne određenu zrelost, smatra se da može slobodno da izrazi svoje mišljenje koje će sud sagledati, a u određenom uzrastu dete čak i jasno može izraziti volju sa kim želi da živi.
Porodični zakon je propisao da dete koje je napunilo 10 godina, može slobodno da izrazi svoje mišljenje u svakom sudskom ili upravnom postupku koji se tiče njegovih prava.
Ukoliko dete ima više od 15 godina u momentu razvoda braka, zakonodavac je propisao da može odlučiti o održavanju ličnih odnosa sa roditeljem sa kojim ne živi.
Sud nije vezan mišljenjem deteta, ali ga sagledava i uzima u obzir, uvek vodeći računa o najboljem interesu deteta.
Starateljstvo nad detetom u vanbračnoj zajednici
Često čujemo rečenicu: ,,Vanbračna zajednica je u svemu izjednačena sa bračnom” a ovo je naročito tačno kada je u pitanju roditeljsko pravo, imajući u vidu da Porodični zakon ne pravi bilo kakvu razliku.
Roditelji koji dobiju dete u vanbračnoj zajednici imaju apsolutno ista prava i obaveze prema detetu kao što imaju i roditelji koji su u braku. Na ovaj način, zakonodavac je želeo da zaštiti najbolji interes deteta, i da, naravno, dete koje je rođeno u braku ima ista prava kao i dete koje je rođeno van braka.
U slučaju prestanka vanbračne zajednice, vanbračnim partnerima na raspolaganju stoje iste opcije kao i bračnim, oni mogu zaključiti sporazum o zajedničkom ili samostalnom vršenju roditeljskog prava, mogu podneti tužbu za vršenje roditeljskog prava, i sud mora odrediti pitanje vršenja roditeljskog prava, modela viđanja i alimentacije.
Privremeno starateljstvo nad detetom
Čak i ukoliko je dete pod roditeljskim staranjem, sud će detetu postaviti privremenog statarelja ukoliko proceni da je to neophodno radi privremene zaštite ličnosti, prava ili interesa deteta. U takvim situacijama ključnu ulogu ima Centar za socijalni rad.
Iako zvuči neobično, zakon je predvideo ovu mogućnost u slučajevima kada postoje ,,suprotstavljeni interesi” deteta i roditelja. U sudskoj praksi, privremeni staratelj se postavljao u slučajevima kada je roditelj, kao zakonski zastupnik deteta, u postupku ostavine upućen da ostvaruje svoje pravo u parnici, te da kao tuženu stranu označi i svoje dete. U tom slučaju, sud je dužan da od nadležnog Centra za socijalni rad zatraži da detetu postavi privremenog staratelja.
Kad majka gubi starateljstvo nad detetom?
Najčešće čujemo kako je prilikom razvoda određeno da će majka vršiti roditeljsko pravo nad detetom. Ovo se naročito pokazuje tačno onda kada je dete u momentu razvoda manjeg uzrasta, te se pretpostavlja da je prirodnije da dete ostane da živi sa majkom, a da sa ocem održava lične odnose. Neretko organi starateljstva prilikom davanja svog mišljenja potvrđuju ovu teoriju.
Međutim, sud može doći do zaključka da majka ipak nije psihološki ili emotivno podobna da vrši roditeljsko pravo, na primer, ne posvećuje detetu dovoljno pažnje, ili je sklona navikama koje mogu biti loše po dete. Potpuni ,,gubitak” starateljstva dogodio bi se jedino onda kada bi grubo zanemarivala ili zlostavljala dete. U slučajevima kada je roditelj lišen roditeljskog prava, uvek ima obavezu da izdržava svoje maloletno dete, dok ostala prava i obaveze iz ovog odnosa gubi.
Najbolji interesi deteta
Najbolji interes deteta predstavlja kompleksan pojam, koji kao takav nije jasno definisan u samom Zakonu, već se on mora ceniti u svakom pojedinačnom slučaju. Tema je brojnih međunarodnih dokumenata, poput Konvencije o pravima deteta. U tekstu Porodičnog zakona ovo načelo se pojavljuje u brojnim članovima koji uređuju položaj deteta i odnos roditelja prema detetu, pa je evidentno da je zakonodavac želeo da kada dolazi do moguće promene u životu deteta, kao što je slučaj sa razvodom braka, omogući da se donese odluka koja će biti najpogodnija za dete, a sve uzimajući u obzir uzrast, potrebe i želje deteta.
Zakonodavac je takođe predvideo da dete starije od 10 godina može slobodno izraziti svoje mišljenje onda kada se o njegovim pravima odlučuje u sudskom ili upravnom postupku.
Sud će u takvim situacijama zatražiti mišljenje organa starateljstva, čiji je zadatak da sazna kakav odnos dete ima sa roditeljima, kakve su mu želje, potrebe, kao i da da svoj celokupni utisak i procenu po pitanju vršenja roditeljskog prava.
Kako advokat može pomoći u ostvarivanju roditeljskog prava?
Kao advokati sa iskustvom u porodičnoj materiji, svesni smo da je vršenje roditeljskog prava je jedno od najosetljivijih pravnih pitanja, budući da direktno utiče na budućnost dece i odnose između bivših supružnika, zbog čega je važno da u postupku razvoda braka budete pravilno zastupani.
Advokat Vam može pomoći da osigurate Vaša prava i da zaštitite najbolji interes Vašeg deteta.
Takođe, čak i ukoliko je doneta pravnosnažna sudska odluka kojom je razveden brak i dete povereno na vršenje roditeljskog prava jednom roditelju, a drugi roditelj odluku ne poštuje, odnosno, ne plaća alimentaciju ili se ne pridržava određenog modela viđanja, možete i dalje ostvariti Vaša prava, s obzirom da Vam možemo pomoći da podnesete tužbu za izmenu sudske odluke ili pokrenemo postupak prinudne naplate doprinosa za izdržavanje.
